Proštenje Svetog Roka

Blagdan Svetog Roka, 16. kolovoza,tradicionalno je obilježen u kapelici svetoga Roka, poznatom svetištu Maruševečkog  kraja u Druškovcu. Svečano je bilo u subotu kada su brojni stanovnici maruševečkog kraja i susjednih općina i gradova posjetili proštenje u Druškovcu i u 11 sati sudjelovali na svečanoj svetoj misi kadsu zvukovi pučkog veseljautihnuli, a vjernici su ispunili prostor oko kapelice. Nakon svete mise, po višegodišnjoj tradiciji  nastupili su članovi Kuburaške udrugeMaruševeckoji su pucanjem iz starih kubura  privukli pažnju brojnih  gostiju kod kapelice u Druškovcu. Za maruševečke kuburaše to ima posebno značenje jer prema dostupnim podacima, upravo je kod kapelice u Druškovcu zabilježeno prvo pucanje iz mužara i kubura za Rokovo, davne 1862.godine. Veselja u Druškovcu nije nedostajalo cijelog produženog vikenda jer je zabava uz glazbu i ples, pod nekoliko šatora, trajala do kasno u noć. Kao što je  poznato, Rok je rođen u Montpellieru, gradu u južnoj Francuskoj. Otac mu je bio grof. Prema najstarijem Rokovu životopisu, njegovi roditelji dulje su vremena bili bez poroda, a jako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina, koji će postati slavan svetac . Prije nego je navršio 20 godina ostao je bez roditelja. Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Rokov je  kršćanski odgoj bio dubok, nije se zadovoljavao površnošću, već je velikodušno i nesebično darovao i žrtvovao sve. Na svome hodočašću u Rim, Rok sedao na dvorenje okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život. Krajnja  postaja Rokova hodočašća bio je Rim. Ondje se zadržao oko tri godine kadse vratio u domovinu. Na putu se  Rok razbolio od kuge i zbog toga su ga prognali izgrada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili mnogi slikari. Rok je čudesno ozdravio i vratio se  u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je i preminuo odano u Gospodinu 16. kolovoza. I nekoliko riječi o kapelici Svetoga Roka u Druškovcu. Prvi put se spominje kao vlastelinsko dobro plemićke obitelji Druskoczy već prije 400 godina. Neki povjesničari tvrde da je dobro Druškovec postojalo već u 12. stoljeću kao vlasništvo viteškog reda Ivanovaca, koji su bili i gospodari obližnjeg Ivanca. U Druškovcu već više od 300 godina postoji kapelica Svetog Roka točno od 1646. godine  koja je oduvijek bila veliko svetište stanovnika ovog kraja. Na dan 16. kolovoza svake godine u tom svetištu okuplja se tisuće vjernika iz župe Maruševec, ali i iz udaljenih mjesta. To je oduvijek bio najveći crkveni god kojem se veselilo staro i mlado. Odlazak na to proštenje pripremao se i planirao mjesecima, a o događanju na proslavi Rokova pričalo se još dugo u jesen. Tog dana se u kapeli svetoga Roka održavala velika svečana misa, uglavnom na otvorenom prostoru jer za sve sudionike nije nikada bilo dovoljno mjesta u  kapelici. Poznato proštenje u Druškovcu opjevao je Ivančan Ivan Ernoić u pjesmi „Pri svetem Roku“ a koju izvode Ladarice.