Bitka s Turcima

Prije 460 godina odnosno točnije 1542. godine neposredno kod Maruševca došlo je do velike bitke između Turaka i hrvatske vojske koju je predvodio hrvatski ban Nikola Zrinski. Podatke o tome iznosi nam povjesničar prof. Rudolf Horvat u svojem dijelu “Povijest grada Varaždina”. Istočna Slavonija tada je bila pod turskom vlašću i odanle su Turci često upadali u naše krajeve. Turski velikaš Ulamabeg osvojivši Viroviticu, Čazmu i Križevce kreće prema Kranjskoj i Koruškoj paleći sve pred sobom.

Ban Nikola Zrinski prikupio je više tisuća vojnika i 700 konjanika te se utaborio u gradu Maruševcu. Turska vojska ne mogavši osvojiti utvrđeni i opkopima zaštićeni grad Varaždin utaborila se kod Biškupca odakle provaljuje u varaždinsko polje paleći i razarajući sve pred sobom. Sva sela oko Varaždina bila su popaljena. Turska vojska krenula je prema Vinici i Zavrću kako bi prešla Dravu i upala u Štajersku. Ban Zrinski je iz zasjede dočekao tursku vojsku nedaleko Maruševca u varaždinskom polju. U tom boju mnogo je Turaka poginulo a još više je zarobljeno. Turci su nakon poraza svoje vojske kod Maruševca napustili ove krajeve te se preko Ludbrega i Ko privnice razbijeni vraćali prema Virovitici. Prilikom uzmaka palili su redom sela u Podravini kako bi se osvetili za poraz. Ban Nikola Zrinski nakon pobjede uputio je kralju Ferdinandu izvještaj u kojem kaže: “Turci su provalili u varaždinsko polje i učinili nalet sve do grada Vinice i do prijelazu na Dravi Zavrč. Tu u varaždinskom polju dočekao sam Turke i po svojim silama i božjoj pomoći poslužio Vašem veličanstvu i ovom tužnom kraljevstvu koliko je do mene bilo. Zarobljenici kažu da je Turaka bilo preko 6000. Možemo reći da neprijatelj iz vaše Kraljevine nije odnio mnogo plijena, a niti je sa sobom poveo odviše robija. On je doduše razorio sela i imanja oko Varaždina i u prigorju tlo grada Vinice, ali danas ujutro /4. listopada 1542./ je uzmaknuo i pošao prema Ludbregu i Koprivnici. Kako će kroz ona mjesta proći i koliko će štete nanijeli, o tome ne možemo sada ništa pisati.” /Barabaš: “Codex Zrinianus”, svezak i/

Na ta vremena danas nas prisjećaju imena sela Cerje Tužno, Cerje Nebojse kao i selo Turčin kod Varaždina.